Tragovi Prošlosti.

Nije me bilo poduže vrijeme.
Odmaram se.
Šta ćete?*
Idem sad.
Ne idem zauvijek..
Idem na neko vrijeme :)
Kao što rekoh: Odmor :)
Ciaos :)
p.s. Nemam vremena za odgovaranje
     na komentare :)

Pogledi.
Razmjenjuju se u daljinu.
Među tim pogledima,
i njegov.
Prelijep.
Začaran.
To je bio naš prvi pogled.
Sjećam se tačno toga.
Ljubav.
Ljubav na prvi pogled.
Zavoljela sam ga.
Prisvojila ga.
Ali sada svaki pogled,
ne znači više ništa.
Jednostavno,
Ne znači.
Ništa od te ljubavi.
Koja se činila stvarno.
Ali previše lijepo da bi bilo
istinito.
I onaj prelijepi pogled
se pretvorio u
maglu.
Izblijedio je.
Od tada,
ne vjerujem u
ljubav na prvi pogled,
i svaki sretni trenutak
u mom životu.
Ta situacija me promjenila*
zato kada god sam
sretna, čudim se.
Od tada bojim svaki djelić mog života
Bojim dugu svojim osjećajima.
Kako se osjećam takva je i duga.
Ako sam tužna ona je crno - bijela.
Ali trenutno je šarena, obojena
sretnim bojama.
Tada sam shvatila da nekada
stvari koje najviše voliš
moraš pustiti da idu,
daleko od tebe.
Iako to ne želiš.

"Nikad ne daj da osjećaji prevagnu u tebi
Nikad nemoj da se zaljubiš da osobu,
koju voliš nisi spreman pustiti da ode"

Ne idem s bloggera.
U inat onima koji bi voljeli da idem.
Hvala TheClown
dala mi je snagu da nastavim i dalje,
a hvala i vama na vašoj podršci,
U jednom trenutku sam pomislila,
da će vam čak biti drago,
ako ja odem,
ali nisam bila u pravu.
Žalim što vam nisam vjerovala.
Sada se vraćam opet, puna energije na blogger.
Sretna.
Možda čak sretnija nego prije.
Prihvatam sve savjete i kritike.
I nastavljam hodati,
i tražiti svjetlo na kraju tunela.

Sunce.
Napokon.
Obasjava mi lice.
Sreća.
Neopisiva sreća.
Nekad mi crna, tužna misao prođe glavom,
Ali ne uvijek.
Ljudi su skinuli svoje maske.
Pokazali svoje pravo lice.
Svako se vidi.
Ja sam sretna.
To je moja prava strana.
Ima i tuge u mom životu.
Ali naravno i sreće.
Ne mogu vjerovati kako sam sretna.
Ne znam stvarno zašto.
Nisam odlična osoba,
ali gledam u budućnost i
tamo vidim sebe sretnu,
zadovoljnu.
Možda sam zato ovoliko sretna.
Da ljudima prepisujem lijek sreća.
Uprkos svim mojim neuspjesima,
nesrećama,
Ja sam se digla na noge i
nastavila dalja osvajanja.
Pobjedila sam samu sebe u borbi.
Pobjedila sam onaj strah,
ono nepotrebno.
Više se ne odajem svom strahu.
Nego se odajem volji, nadi.
U potrazi za nečim bolji.
Boljom ja.
Širim krila i letim.
Nema pada, niti sputavanja,
nisam nesigurna, jer vjerujem u sebe.
Vjerujem i u Boga.

Opet.
Sretna.
Ne glumim.
Istinski sretna.
Sretna, kao
malo dijete.
Sretna kao nekad.
Zahvaljujem bloggerašici
AndjeoTuge
jer me je posavjetovala,
i taj savjet
mi je puno značio.
Popravljam se.
Učim na greškama.
Trudim se ne napraviti ih.
Trudim se biti bolja.
Iako, znam da to ne mogu.
Poštediću sebe razmišljanja.
Posvećujem se trudu,
naporu,
Da osvojim neki cilj,
I sav taj trud,
znam bit' će vrijedan.
Pobijedit' ću svoj strah i
krenut' ću
u potrazi za boljom sebe.
U nadi da ću se pronaći,
jako sretnu.
Cinderella Story.
Da je barem moj život takav.
Bajka.
O tome samo mogu sanjati.
Došao je princ na bijelom konju,
ali
nema Bajke.
Zanemarimo to.
Uprkos svim problemima
Sretna sam.
Napokon.
i moja će priča imati
Happy Ending.
Odsad vjerujem u
sebe.
"Sretni završetci su rijetki,
ali moj je takav".
"Neka malo bajka pričeka,
sada vodim brigu o sebi,
Ako me princ na bijelom konju voli,
neka pričeka."

Nemoguće.
Neopisiva sreća me obuzela.
Ne znam zašto.
Nemam poseban razlog.
I volim svoju sreću.
Volim svoj osmijeh na licu.
Nevjerovatno je to
Da nekoliko ljudi, kad me vide da se smijem
Kao da im je krivo.
E, pa odsad ću biti zauvijek sretna.
Možda ne iskreno.
Kraj škole ubrzo.
Još sretnija.
Mi Nismo Mi
I samo to je istina.
Sad to upravo slušam.
Ma sviđa mi se pjesma.
Baš sad pamtim i prisjećam se trenutaka
Sretnih i Tužnih.
Drago mi je se prisjetiti nečega dragog.
Ali ne i tužnog.
To je razumljivo.
Ko se rado sjeća svojih grešaka.
Nisam osoba koja uči na greškama.
Nešto pokušavam, ali ne uspjevam.
Pokušavam ja svašta, al mi ništa  ne ide za ruku.
Odlučila sam davno da ću se promjeniti, pa nikako.
Na neki način se i jesam promjenila.
Ali ne potpuno.
Nisu se zacjelile sve rane.
Nepopravljiva sam.
Nemoguće, da ni sebe više ne prepoznajem.
Nepoznajem svoje osjećaje.
Nepoznajem nikoga oko sebe.
Nepodnošljiva sam sebi.
Ne mogu reći ko sam.
jer ni ja to sama ne znam.
Znam, ime i prezime.
Ali u duši, nepoznajem sebe.
Ne mora me niko voljeti.
Sama sam sebi dovoljna.
Bojim se.
Bojim se da ću se približiti nekim osobama kojima
ne trebam.
jer znam, ako to učinim, bit' ću povrijeđena.
Ali opet vjerujem.
Ako neko hoće, neka mi bude prijatelj.
Ali samo neka zna, niko mi nije potreban.
Mogu ja sama izaći na kraj sa svojim stvarima.
Ako mislite da mi treba neka pomoć,
Nepotrebno se mješate u moj život. 

I Uživaj u sreći, jer život je jedan!

Cinična riječ, zar ne ?
Pa to i ne postoji.
Možda i postoji.
U maštama.
Naravno.
Volim ljude koji me okružuju.
Ali jednostavno ih nekad ne razumijem.
Ne shvatljivi su ponekad.
Čim im to kažeš.
Frka.
Neka vika.
Galama.
kakav je to prijatelj ?
Ili kada mu kažeš istinu.
On jednostavno nije svjestan te istine.
Pa mene mračno gleda.
Okrene sve protiv tebe.
jer, jednostavno se ne može suočiti s
Činjenicama.
Ili samo okrenu leđa i odustanu.
Neka oni okreću.
Baš me briga.
Ponašat' ću se jedan dan kao oni da oni vide kako je meni.
Odlučila sam.
Ali opet.
Neam mi pomoći.
Ne znam zašto, jednostavno se razočaram
u sve što pogledam .
Ne mogu se smijati.
Možda ponekoj šali.
Ali život nije smijeh.
To sam barem naučila.
Volim sad samo sebe.
I cijenim se najviše na svijetu.
"Prošaputaj sretno: Budi sretan. Zauvijek se topi u sreći"